NA PIJACU U GRAČANICI NE DOLAZI SE SAMO U KUPOVINU NEGO I NA RAZGOVOR: Utorkom i petkom uvek dobra prilika za druženje, razgovor i negovanje tradicije (VIDEO)
Dodajte Kurir u vaš Google izborUtorkom i petkom ona je mesto susreta prodavaca i kupaca iz različitih krajeva Kosova. Na tezgama se mogu pronaći sveže voće i povrće, domaći mlečni proizvodi, med, zimnica, rasad, ali i raznovrsna roba široke potrošnje, što pijacu čini važnim delom svakodnevnog života lokalne zajednice.
Smeštena u centru Gračanice, pijaca je mesto koje se gotovo ne može zaobići utorkom i petkom, pa tako pojedini građani svrate iz potrebe, a neki iz navike.
Za mnoge, odlazak na pijacu nije samo obaveza već i prilika za druženje, razgovor i negovanje tradicije, koja se generacijama prenosi i ostaje važan deo identiteta ovog kraja.
Gradimir Živković iz Donje Budrige, u Kosovskom Pomoravlju, redovan je prodavac na gračaničkoj pijaci. Ponuda proizvoda, kako kaže, menja se u zavisnosti od sezone, pa je tako sada aktuelna prodaja rasada povrća.
„Počela je sezona sadnje na otvorenom polju, tako da je najaktuelniji rasad. Ja imam sve – od paradajza, tikvica, krastavaca, lubenica, dinja do paprike“, navodi Živković.
Na pitanje da li je zadovoljan prodajom, ističe da narod kupuje.
„Imao sam porudžbinu i prodao sam 200 korena odjednom. Cena je osam centi po korenu, ili 50 komada za četiri evra. Sada je malo jeftinije – prošle godine je koštalo deset centi. Cena zavisi od sorte – paradajz je od 50 do 60 centi po korenu, paprika između 40 i 50, a ova semenska roba je 35 do 40 centi za dupli koren“, objašnjava Živković.
Dodaje da kupci dolaze iz različitih krajeva Kosova.
„Imam dosta mušterija ovde. Prodajem najpre rasad, zatim gotov proizvod, a potom i prerađevine – zimnicu. Kupci su iz Prištine, Ajvalije, Gračanice, okolnih sela, dolaze čak i iz Brnjice“, kaže on.
Napominje i da bi pijacu trebalo proširiti, jer često nema dovoljno prostora za prodaju.
„Pijaca je solidna, ali mala. Mnogo prostora zauzmu parkirani automobili, pa bi trebalo razmišljati o boljem rešenju – ovde je prenatrpano. Ljudi nemaju gde da stanu, zato mora da se dolazi ranije. Dolazim u šest, šest i po, nekada i u pet sati u sezoni. Ljudi su navikli da sam na ovom mestu i ne mogu da menjam poziciju“, navodi Živković.
Nenad Lalić iz Dobrotina kaže da nema dovoljno kupaca, te da ponekad deluje da su prodavci u većini.
„Prodajemo rasad, mlečne proizvode i još neke sitnice. Sve zavisi od toga šta kupac traži – paradajz je 50 centi po korenu, paprika 40, mleko 2,5 evra, sir sedam ili osam evra, u zavisnosti da li je kozji ili kravlji. Prodaja je slabija nego prošle i pretprošle godine, nema naroda“, navodi Lalić.
I Milijana Živić iz Gračanice prodaje domaće proizvode zbog kojih je i ova pijaca poznata.
„Kada imam robu, dolazim. Prodajem spanać, jaja i zeleno povrće. Prodaja varira – nekad ide, nekad ne. Sama obrađujem baštu, nemam plastenik. Cena spanaća je od jedan i po do dva evra po kilogramu, sada je malo pojeftinio. Domaća jaja su četiri ili pet komada za jedan evro“, kaže ona.
Dobrivoje Cvejić iz Gračanice stalna je mušterija.
„Utorkom i petkom sam ovde. Kupujem osnovne namirnice – luk, paradajz, krastavac, krompir, u manjim količinama. Pijaca je uvek tu i uvek ima sveže robe. Cene su solidne. Gde je dobra roba, tu kupujem“, kaže Cvejić.
Ljiljana Rajković iz Lapljeg Sela zadovoljna je ponudom.
„Kada prolazim ovde, svratim i na pijacu. Kupila sam paradajz, ljutu papriku i domaća jaja. Obično kupujem domaći sir i mleko – volim domaće proizvode. Cene su malo više, sve je poskupelo, narod se muči, mora da radi i zaradi. Ponuda nije loša – ima rasada, cveća, zimnice, meda, ima dosta proizvoda“, kaže Rajković.
Milojka Stanišić iz Slovinja nekada je imala svoju baštu u rodnom mestu, odakle je 1999. godine proterana, a sada je, kako kaže, prinuđena da sve kupuje.
„Sve sam svoje imala, sada nemam ništa. Moje imanje je ostalo u Slovinju. Cene su negde dobre, ali sve je poskupelo. Znam ja kakve su to muke za prodavce“, setno govori Stanišić.
Radica Jovanović iz Dobrotina kaže da su cene svuda slične.
„Cene su, manje-više, iste svuda. Slabo dolazim na pijacu, još jesenas sam bila. Uglavnom kupujem u prodavnicama, a ono što ima na pijaci, imam i sama – obrađujem svoje“, navodi Jovanović.
Iako su cene porasle, među kupcima se retko čuju zamerke, jer mnogi od njih znaju koliko truda, rada i odricanja stoji iza svakog proizvoda na pijaci.
Kurir.rs/Kosovo online